Povijest Ytong-a

Kada se 1928. godine započelo s industrijskom proizvodnjom porobetona, nije nije mogao predvidjeti da će porobeton u tako kratkom razdoblju postati ono za što je cigli trebalo više od 5000 godina.

Velika gospodarksa kriza 30-tih godina prošloga stoljeća potaknula je znanstvenike u Europi da počnu istraživati materijale koji bi zadovoljili sve veće potrebe graditeljstva, te na taj način smanjili ovisnost države o uvozu. Posebno su uspješni bili u Švedskoj gdje su zbog ograničenih domaćih izvora i skupe energije za proizvodnju tražili materijal koji bi, uz smanjeno korištenje energije, mogli industrijski proizvoditi iz lokalnih sirovina. Istovremeno su tražili građevinski materijal koji bi posjedovao sve pozitivne značajke drva (koje je bilo tradicionalni građevni materijal u skandinavskim državama) i industrijski proizvedene cigle. Novi materijal je trebao biti ekološki besprijekoran, prihvatljiv za okoliš, dobre toplinske i zvučne izolacije, otporan na potrese, a istovremeno trajan, tvrd i negoriv.

Upravo takav materijal je 1923. godine otkrio švedski arhitekt Axel Eriksson te ga je zbog njegove poraste strukture nazvao porobeton. Upravo su brojne sitne pore u kojima se nalazi zrak i gsta mrežasta struktura materijala one koje porobetonu osiguravaju specifičan izgled i njegove jedinstvene osobine.

Prva industrijska linija za proizvodnju porobetona pokrenuta je 1928. godine u švedskom gradu Yxhult. Kombinacijom naziva mjesta i švedskog naziva za porobeton (betong) nastalo je ima za prvu i najstariju marku na svijetu među građevinskim materijalima - YTONG. Kuće izgrađene od tada proizvedenog YTONG-a postojane su još i danas.